Evropski savet za izbeglice i prognanike (ECRE) održao je godišnju konferenciju u Beogradu od 6. do 9. novembra 2018. Pored konferencije održane su i konsultacije za Evropu UNHCR-a sa nevladinim sektorom. Mreža ECRE trenutno ima 101 člana iz 41 države Evrope, a konferenciji je prisustvovalo preko 200 učesnika.

Tokom konferencije učesnici su imali mogućnost da analiziraju trenutno stanje azila u Evropi, da sagledaju implementaciju i ulogu Evrope u dolazećem Globalnom kompaktu za izbeglice i da disktuju o tome kako zaštititi vladavinu prava u vremenu jačanja desnice, populizma i migracija.

Nakon konferencije, mreža ECRE izdala je saopštenje, kojim se Evropska unija poziva na odbranu evropskih vrednosti. Ovo se odnosi i na vladavinu prava, unutar Evropske unije i u sklopu procesa pridruživanja. Podrška demokratskim reformama i zaštiti ljudskih prava u Srbiji i na Zapadnom Balkanu će biti moguća samo ako i sama Evropska unija promeni svoj pravac.

„Postoje četiri glavne strategije unutar EU i država članica kada se radi o tražiocima azila“, rekao je Morten Kjaerum, direktor odbora ECRE-a. „Prvo, to je osigurati da ljudi ostanu izvan EU korišćenjem zidova, neformalnih vraćanja i obustavljanjem spasilačkih misija na moru. Drugo, to je davanje lošijih uslova u pogledu podrške, pristupa tržištu rada, spajanju porodice i prava na stalno nastanjenje i državljanstvo u tzv. trci ka dnu. Treće, to je vraćanje, uključujući postupke prinudnog vraćanja. Ovo se dešava bez obzira na ’lutriju’ kojoj su tražioci azila izloženi u pogledu činjenice da na jednom mestu mogu biti sigurni da će im biti odobrena međunarodna zaštita dok na drugom nemaju nikakve šanse. Konačno, to je sprečavanje izbeglica da uopšte napuste svoje zemlje porekla ili njihovo zadržavanje duž rute kretanja kroz sumnjive dogovore sa trećim državama.“

Usled njene geografske lokacije Srbija je dobro upoznata sa evropskim pokušajima izbegavanja odgovornosti za pružanje zaštite ljudima kojima je potrebna. Srbija deli granicu sa državama članicama Evropske unije u kojima se dešavaju sistematska neformalna vraćanja, pritvaranja i policijska brutalnost kao standardna procedura, što pruža utisak iz prve ruke. Takođe to je i ideja da države koje nisu članice EU mogu biti potencijalna lokacija za pritvorske centre i pokušaji EU da u Srbiji zadrži tražioce azila koji su sprečeni u pokušaju ulaska u Evropsku uniju.

„Podizanje ograda duž granica na Balkanu nije sprečilo dolazak migranata već ih je samo primoralo da potraže alternativne rute. Većina država na Balkanu je i dalje u procesu stvaranja fer i efikasnog sistema azila i politika migracija,“ izjavila je Sonja Tošković, predstavnica ECRE odbora za jugoistočni region i direktorka Beogradskog centra za ljudska prava.

Situacija nije nasumična niti nepovratna – zasniva se na političkim odlukama i narativima koji ih stvaraju. I pored ograničenog broja glasača u većini evropskih država, ultradesničarske stranke su uspele da se prebace sa političke periferije u centar pažnje. Sa ovakve pozicije oni utiču i formiraju debatu unutar Evropske unije i država članica. Ali istraživanja dosledno pokazuju da javnost u većini država članica nije promenila stav i da nije došlo do povećanja odbojnosti prema izbeglicama ili migrantima među stanovništvom.

„ECRE mreža predstavlja raznoliki skup unutar civilnog društva iz 41 evropske države, kako unutar tako i izvan Evropske unije, koji su ujedinjeni u viziji zaštite prava raseljenih ljudi, kako u zonama konflikta tako i u tranzitu ili po dolasku u Evropu. Mi okupljamo sve veći broj organizacija kojima rukovode same izbeglice kao jake zagovorače koji nikada nisu bili aktivniji. Mi prepoznajemo da su ljudska prava svih dovedena u pitanje i odlučili smo da na osnovu tog saznanja delujemo u sklopu svojih mogućnosti da mobilišemo glasače za predstojeće evropske izbore,“ rekao je Morten Kjaerum, direktor odbora ECRE-a.