02.09.2022.

U pratnji svoje majke, Katja prvi put dolazi u Srbiju 2019. godine iz dalekog Burundija u potrazi za utočištem. Bez ijedne informacije o sredini u kojoj se našla, dvadesettrogodišnja Burunđanka nije znala da će se za kratko vreme prilagoditi srpskom načinu života, savladati jezik, upisati biohemiju na državnom fakultetu i tako postati jedna od malobrojnih izbeglica studenata u Srbiji.

Prilagođavanje novoj sredini

Početkom 2020. godine Katja i njena majka su dobile utočište u Srbiji, kada je zvanično započet dugotrajan i složen proces njihove integracije u srpsko društvo. Ubrzo se sele u Beograd, gde počinju da žive na privatnoj adresi i da se prilagođavaju užurbanom životu srpske metropole. Katja ima utisak da su njenu majku i nju nove komšije velikodušno prihvatile i da su im uvek na usluzi u slučaju da im je potrebna pomoć. Na pitanje koliko se život u Burundiju razlikuje u odnosu na život u Srbiji, Katja je navela da su načini života drugačiji i da u Srbiji ima mnogo više obaveza i odgovornosti. Dodatni izazov u ispunjavanju svojih i očekivanja okoline predstavlja činjenica da je u ovde u statusu redovne studentkinje, kao i da mora da prati nastavu na srpskom jeziku.

Prema Katjinom mišljenju, građani Srbije su prijatni, ljubazni i dobrodušni. Priznaje da nije očekivala da će lokalno stanovništvo velikodušno prihvatiti njenu majku i nju. Interesantno joj je što se ljudi često raspituju o njenom poreklu i razlogu zbog kog je došla u Srbiju, te ističe da ih zanimaju njena dosadašnja iskustva u našoj zemlji. Za Katju je otvorenost građana Srbije u komunikaciji jedna od najvećih kulturoloških razlika u odnosu na stanovništvo Burundija.

Na pitanje da li se uspešno integrisala u srpsko društvo, Katja odgovara da jeste, ali ne u potpunosti – i dalje nema osećaj potpune prihvaćenosti i pripadnosti novoj sredini. Dodaje da je, uprkos višegodišnjem boravku u Srbiji, neophodno da uloži dodatne napore kako bi ostvarila mnoga prava koja su joj garantovana zakonom.

Administrativne poteškoće i sistemska neefikasnost s kojim se izbeglice u Srbiji skoro svakodnevno suočavaju predstavljaju dodatno opterećenje za osobe koje žele da se integrišu. Takva praksa dovodi do dugog čekanja na izdavanje dokumenata u različite svrhe, njihovog neprepoznavanja u nadležnim institucijama, pa tako i povećane potrebe za integracionom i pravnom podrškom izbeglicama u cilju prevazilaženja teškoća u komunikaciji s pojedinim državnim organima, a radi lakšeg pristupa ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u Srbiji.

Prema Katjinom mišljenju, kako bi se integrisale u društvo domaćina, izbeglicama je, pre svega, potrebna želja i motivacija da se integrišu. Istovremeno, Katja je istakla da je potrebno da lokalna zajednica bude otvorena i spremna da prihvati izbeglice, ali da je to nešto na šta ona, ili osobe poput nje, ne mogu da utiču jer je „izvan njihove kontrole“.

Kada je reč o preprekama prilikom prilagođavanja novom životu u Srbiji, Katja je kao najveći izazov istakla učenje srpskog jezika, koje zahteva puno strpljenja, vremena i istrajnosti. Pored toga, za Katju su dodatni izazovi bili prilagođavanje novoj sredini i razumevanje nove kulture.

Upis na fakultet i studentski život

U septembru 2021. godine Katja je postala redovna studentkinja Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, sa željom da jednog dana postane biohemičarka koja će imati priliku da doprinese ovoj značajnoj oblasti medicinske struke. Katja se upisom na državni fakultet našla među prvim izbeglicama u Srbiji koje su upisale fakultet Univerziteta u Beogradu prema jednakim uslovima kao državljani Srbije, čime je otvoren put pozitivne prakse u oblasti obrazovanja za ostale izbeglice u Srbiji.

Prema Zakonu o azilu i privremenoj zaštiti (ZAPZ), izbeglice imaju pravo na visoko obrazovanje pod istim uslovima kao državljani Srbije. Međutim, broj mladih izbeglica koje se odlučuju na nastavak obrazovanja na visokoškolskim ustanovama je poražavajuće mali. Pozitivni primeri, poput Katje, su ohrabrujući s obzirom da se izbeglice susreću sa mnogobrojnim administrativnim poteškoćama prilikom upisa i kasnije tokom samog studiranja. Sama činjenica da je izbeglica uspela da upiše državni fakultet i nastavi svoje obrazovanje posebno nas raduje jer proces obrazovanja umnogome doprinosi njenoj integraciji i inkluziji u srpsko društvo.

Pripreme za prijemni i upis na fakultet su za Katju bili dosta izazovani budući da je preduslov za upis na fakultet dobro znanje jezika na kom se vode predavanja i polažu ispiti kao i predznanje iz pojedinih predmeta u zavisnosti od vrste fakulteta i programa. U Katjinom slučaju, znanje srpskog jezika i poznavanje osnova hemije i biologije su bili neophodni kako bi se položio prijemni ispit. Katja je imala intenzivne časove srpskog, biologije i hemije što joj je umnogome pomoglo da kasnije izađe na prijemni ispit.

Priznaje da joj je proces pripreme za prijemni bio naporan jer je morala da za vrlo kratko vreme ovlada srpskim jezikom i pripremi svu neophodnu dokumentaciju za upis. Prilikom upisa na fakultet, Katji je bila neophodna podrška u pogledu pripreme dokumenata i predaje istih Agenciji za kvalifikacije koja se bavi priznavanjem stranih školskih isprava. Beogradski centar za ljudska prava (BCLJP) je pomogao Katji u svim procedurama koje su se ticale upisa i priznavanja njenih stečenih srednjoškolskih diploma iz zemlje porekla. Katja priznaje da joj je umnogome pomoglo što je već imala original diplome kod sebe i stručnu pomoć BCLJP -a. Za osobe sa nepotpunom dokumentacijom procedura priznavanja stranih školskih isprava se dodatno komplikuje na šta je BCLJP ukazivao u svojim prethodnim izveštajima. [1]

Nakon uspešnog upisa na Hemijski fakultet Univerziteta u Beogradu, kancelarija Visokog komesarijata Ujedinjenih Nacija za izbeglice u Beogradu je pomogla Katji da postane stipendistkinja DAFI programa. Stipendija u okviru DAFI programu pomaže u pokrivanju troškova školarine, kao i ostalih troškova koji su usko vezani za studiranje poput kupovine knjiga, pribora, prevoza, članstva u biblioteci itd. Katja navodi kako joj stipendija mnogo pomaže iz razloga što pokriva sve naknade vezane za fakultet dok istovremeno prati njen napredak na mesečnom nivou kroz izveštaje. Priznaje da bi joj zaista bilo naporno bez stipendije jer bi u tom slučaju morala da radi, a kako sama navodi, raditi i studirati u isto vreme uopšte nije lako.

Katji je sam početak studiranja bio izazovan jer kako sama navodi bilo joj je potrebno malo više vremena da se prilagodi nastavi na srpskom jeziku i zbog toga joj je u početku bilo naporno da prati predavanja. Međutim, Katja se brzo uklopila i trenutno njen studenstki život je kao i kod svakog studenta, pun izazova i stresa oko pripreme i polaganja ispita, ali isto tako ispunjen smehom i pozitivnim trenutcima. Takođe, Katja je pozitivno iznenađena koliko su je kolege i koleginice na fakultetu brzo prihvatile i da ni u jednom trenutku nije primetila da je drugačije tretiraju u odnosu na druge studente, navodi da su svi na fakultetu prijatni i da je vrlo motivisana da nastavi da studira i diplomira.

Vanstudentske aktivnosti

Pored toga što je redovna studentkinja na Hemijskom fakultetu u Beogradu, Katja je aktivno uključena u programe nekoliko nevladinih organizacija u Srbiji koje pružaju pravnu i integracionu podršku tražiocima azila i izbeglicama. S obzirom da poznaje nekoliko stranih jezika često je angažovana kao prevoditeljka i kulturna medijatorka na pojedinim aktivnostima.

Katja je, između ostalog, društveno angažovana kao asistentkinja na projektnoj aktivnosti Izbeglice za izbeglice (IZI), koju BCLJP uspešno sprovodi od aprila 2021. godine. Cilj ove aktivnosti je da uspešno integrisane izbeglice, poput Katje, pomognu novim izbeglicama deljenjem sopstvenog iskustva stečenog u Srbiji i informacija značajnih za uspešno i efikasno prilagođavanje srpskom društvu. Zahvaljujući aktivnosti IZI, Katja je pomogla značajnom broju tražilaca azila i izbeglica, klijenata BCLJP-a, u ostvarivanju različitih prava koja su im zakonom garantovana u Srbiji.

Katjina budućnost

Na pitanje kako vidi svoju budućnost u Srbiji, ova mlada i ambiciozna izbeglica iz Burundija je vrlo optimistična – u narednih nekoliko godina, Katja sebe vidi kao osobu s uspešno završenim fakultetom i perspektivnim poslom. Pored profesionalnih, Katja se nada da će uspeti da ostvari i svoje lične planove i volela bi da nastavi da živi mirnim životom u Srbiji.

* Priča je objavljena uz saglasnost klijentkinje BCLJP-a Katje

[1] Vidi više o samom procesu Katjinog upisa na fakultet i priznavanja diploma u: Pravo na azil u Republici Srbiji 2021, str. 144-150