U radu na izveštaju o stanju ljudskih prava koji Beogradski centar za ljudska prava objavljuje od 1998. godine koristi se ustaljena metodologija koju po potrebi unapređujemo ako za to ima potrebe. Metodologija se zasniva na analizi svih raspoloživih izvora koji ukazuju na stanje ljudskih prava u Srbiji. Osnovni izvor su domaći propisi koji se u toku godine usvajaju ili se objavljuju kao nacrti novih zakona ili izmena i dopuna postojećih koji se detaljno analiziraju sa stanovišta njihove usklađenosti sa međunarodnim instrumentima koje je Srbija ratifikovala. Svrha analize nacrta zakona je da se stručnoj javnosti ukaže na moguće nedostatke ili nesaglasnost sa standardima u predloženim rešenjima da bi uticali na njihovo poboljšanje u procesu njihovog usvajanja u Narodnoj skupštini. Osim sistematskog i kontinuiranog praćenja zakonodavne aktivnosti i uskla- đenosti domaćeg zakonodavstva sa međunarodnim standardima, saradnici Beogradskog centra sistematski prate informacije koje imaju vezu sa ljudskim pravima i izveštaje domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija koje se bave zaštitom i unapređenjem ljudskih prava. Budući da verujemo da su nezavisni državni organi osnovani i rade u cilju unapređenja stanja ljudskih prava redovno se prate izveštaji, saopštenja i preporuke Zaštitnika građana, Poverenika za pristup informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka, Poverenika za zaštitu ravnopravnosti i Agencije za borbu protiv korupcije i analizira njihov uticaj na praksu državnih organa. Da bi se što bolje sagledalo stanje ljudskih prava koriste se svi raspoloživi izvori koji ukazuju na nivo poštovanja ljudskih prava u praksi. Veliki deo istraživanja je zasnovan na informacijama dobijenim od državnih organa preko zahteva za slobodan pristup informacijama od javnog značaja ali i analizom prakse upravnih organa i sudova. Saopštenja i izveštaji domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija takođe su važan izvor informacija koje se koriste u istraživanju.