27.09.2022.

Od kolevke pa do groba, najlepše je đačko doba.  Slagali se sa ovom izrekom ili ne, kroz obrazovni sistem prođe veći deo svetskog stanovništva. Iako se često školovanje uzima zdravo za gotovo, postoje mnogi ljudi kojima ovo osnovno ljudsko pravo nije tako dostupno.

Procenjuje se da oko polovina (48%)[1] dece izbeglica ne ide u školu, niti imaju pristup sistemu obrazovanja. Šokirani ovom činjenicom, ali, s druge strane, inspirisani pozitivnim primerima integracije pripremili smo kratak vodič kroz školovanje izbeglica u Srbiji, prikazan na primeru klijentinje Beogradskog centra za ljudska prava – Ziare Farah.

Krenimo od početka – dolazak u Srbiju i period osnovne škole

Ziara svoju priču u Srbiji započinje 2016. godine kada su se ona i njena majka obratile Beogradskom centru za ljudska prava za pomoć u zastupanju u postupku azila.

Osnovnu školu je završila u Stepojevcu, malom mestu nadomak Beograda, gde je pohađala sedmi i osmi razred osnovne škole. U skladu sa nacionalnim zakonadavnim okvirom  koji uređuje ovu oblast izbeglice i tražioci azila imaju pravo na besplatno osnovno i srednje obrazovanje prema članu 48 i 55 Zakona o azilu i privremenoj zaštiti[2]. Takođe u skladu sa Stručnim uputstvom za uključivanje učenika izbeglica i trazilaca azila u obrazovni sistem Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, u osnovnu školu se migranti, tražioci azila i izbeglice mogu upisati regularno, bez većih poteškoća i dokaza o prethodno završenim razredima osnovne škole, već na osnovu uzrasta i predhodne provere znanja koju vrši posebno formiran školski tim.

Period osnovne škole sam po sebi predstavlja jedan od važnijih perioda života, te se sama integracija i stečene navike duboko odražavaju na kasnije školovanje i školski uspeh. Pred Ziarom, ali i drugim izbeglicama koji se školuju u Srbiji, nalazi se izuzetan izazov – savladavanje srpskog jezika. Provesti ceo dan u školskim klupama je samo po sebi jako zahtevno, ali slušanje nastave na jeziku koji je stran i nepoznat je još zahtevnije. Često se suočavaju s time da školsko osoblje, kao i učitelji i nastavnici nemaju dovoljno znanje engleskog jezika da prevedu određene pojmove, odnosno nemaju dovoljno vremena da se dodatno posvete učenicima. Ziara je ovaj problem rešila tako što je pohađala privatne časove srpskog jezika zajedno sa svojom majkom; doduše, samo mesec dana, što je nedovoljno vremena da se neki jezik savlada. Najveći fokus bio je na pisanju, s obzirom da im ćirilično pismo bilo poprilično strano. Iako provode vreme u Srbiji, bilo im je potrebno dosta vremena kako bi stekle samopouzdanje – Ziara se tek u drugoj godini srednje škole opustila dovoljno da se sa samopouzdanjem služi našim jezikom.

Biti ili ne biti – muke prijemnog ispita i odabira srednje škole

Kako odabrati srednju školu? Ovo je muka s kojom se suočavaju mnogi mladi u Srbiji. Ali, šta se dešava onda kada su tvoji izbori ograničeni iz više razloga? Zbog straha od neuspeha, ali i još uvek nedovoljnog razumevanja srpskog jezika, Ziara se umesto gimnazije odlučuje za srednju stučnu školu, verujući da će praktičan rad lakše savladati uprkos jeziku koji još uvek nedovoljno poznaje.

S obzirom da je osnovnu školu zaršila u Srbiji, administrativni aspekt prijemnog ispita je prošao bez problema. Naravno, mnoge izbeglice se susreću sa komplikacijama oko prevoda i priznavanja osnovnoškolskih diploma. Takođe, konverzija ocena iz drugih bodovnih sistema u sistem koji se primenjuje za računicu bodova u Srbiji koje učenici nose sa sobom na osnovu uspeha tokom školovanja često može biti komplikovan i izazvati dodatan stres mladima koji pripremaju malu maturu.

Iako joj srpski nije bio najtečniji, Ziara je započela svoje srednjoškolsko obrazovanje u Medicinskoj školi na Zvezdari. Svaki dan je putovala oko sat vremena u svakom smeru kako bi stigla do svoje škole iz Stepojevca. Kao olakšavajuću okolnost, sa sobom je uvek imala nekog od prijatelja s kojima je išla u osnovnu školu, a koji su nastavili druženje u istoj srednjoj školi.

S obzirom na poteškoće vezane za srpski jezik, Ziari je dosta pomagala i u susret izlazila njena razredna koja je odvajala vremena kako bi joj olakšala čitav proces uklapanja u školsku zajednicu. Mnogi profesori su prilagođavali nastavu, kao i same testove, Ziarinom razumevanju srpskog jezika i na taj način joj dodatno olakšali razumevanje gradiva.

 Zajedno možemo više!

Niko u školi nije sam. Često kada razmišljamo o danima provedenim u klupama, zaboravljamo na to da pored učenja i časova, školska klima i vršnjaci dosta utiču na to kako ćemo se osećati u školi. Izazovno je biti „novi kolačić“ bilo gde, a pogotovu tamo gde si u manjini kada je pitanju jezik koji pričaš, navike koje imaš kao i kultura i religija iz koje dolaziš.

Ziarina komunikacija s vršnjacima je na početku bila jako klimava. Osećala bi se anksiozno svaki put kada bi razgovarala na srpskom, ali s vremenom su njeni vršnjaci shvatili koje su njene potrebe, polako su je ispravljali i pomagali joj da nauči srpski jezik. Upravo su iz te empatije i solidarnosti nastala lepa prijateljstva koja traju i dan danas. Menjati svoje navike kako bi se uklopila u društvo iziskuje veliki trud, ali činjenica da ima podršku od mladih iz svoje zajednice je dodatno pomoglo Ziari da izgradi samopouzdanje i zavoli mesto u kom živi.

Sada, nakon 6 godina provedenih u Srbiji, Ziara ima izgrađenu mrežu prijatelja, voli da provodi vreme sa njima i da zajedno istražuju Beograd. S obzirom da je jedan period života provela i u Dubajiu, prilikom našeg razgovora s njom, navela je da se ne bi tamo vratila i da joj se jako dopada život koji ima u Beogradu.

Ukoliko želiš da naučiš nešto o interkulturalnosti, prihvatanju i zajedništvu, pogledaj našu brošuru pod nazivom „Susreti“.

 Kad porestem biću…? Upis na fakultet i ostale boljke studentskog života

Kao i prilikom upisa u srednju školu, ukoliko je izbeglo lice pohađalo srednju školu u Srbiji, sam upis je olakšan sa administrativne strane. Priznavanje diplome i prevod potrebnih dokumenata izaziva glavobolje, kao i sam prijemni koji je često jako stresan. Ono šta predstavlja dodatnu poteškoću jesu brojne takse sudskih prevoda i razni dodatni troškovi koje izbeglice često ne mogu same da pokriju, ali i administrativi postupci koje bez znanja srpskog jezika teško mogu sami uspešno završiti. Primera radi,  ENIC NARIC  centar Agencije za kvalifikaciju  nadležan je da sprovodi postupak priznavanja diplome predhodno stečenog obrazovanja, koji je poprilično komplikovan stranim državljanima, tražiocima azila i izbeglicama da popune samostalno obzirom na to da je platforma ENIC NARIC centra  samo na srpskom jeziku.

Nakon prijemnog ispita, koji je na srpskom jeziku dobijaju se finalni rezultati i rang liste kandidata. Svi koji su u nekom trenutku studirali, znaju da postoje dva vrste studenata pri upisu – studenti koji su na budžetu, kao i onih koji su na samomfinasiranju – odnosno, sami snose troškove školarine. Iako se lica Romske nacionalnosti, odnosno lica sa određenim stepenom invaliditeta i druge određene kategorije upisuju na fakultet po afirmativnim merama, ovo pravilo ne važi za izbeglice i tražioce azila. Na osnovu Stručnog uputstva za sprovođenje upisa u prvu godinu studijskih programa osnovnih i integrisanih studija na visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač RS za školsku 2022/2023, tražioci azila i izbeglice upisuju se na prvu godinu studija pod istim uslovima kao državljani Republike Srbije. Ako uzmemo u obzir ranjivost ove kategorije budućih studenata i slabije poznavanje srpskog jezika, kao i i mnoge druge otežavajuće životne okolnosti u kojima se ovi mladi ljudi nalaze, nameće se pitanje da li u ovom slučaju treba ovoj kategoriji omogućiti jednake uslove upisa. Ženevska konvencija o statusu izbeglica 1951[3] predviđa u svom članu 22 „Države ugovornice će primenjivati prema izbeglicama što je moguće povoljniji postupak, a u svakom slučaju postupak koji nije manje povoljan od onoga koji se pod istim okolnostima primenjuje prema strancima uopšte u pogledu drugih kategorija nastave osim osnovne, a naročito u pogledu pristupa na studije, priznavanje svedočanstava o studijama, diploma i univerzitetskih uverenja izdatih u inostranstvu, plaćanja dažbina i taksa i dodeljivanja stipendija za studije.”. Imajući u vidu ovo načelo Beogradski centar za ljudska prava ulaže izuzetne napore kroz svoje starteško zastupanje za primenu ovog načela, kako bi se na taj način svim izbeglicama i tražiocima azila obezbedile veće šanse za upis na fakultet i druge visokoobrazovne institucije kroz primenu afirmativnih mera. Ovaj mehanizam podrške država primenjuje kako bi izjednačila mogućnosti i smanjla postojeće nejednakosti u društvu i na taj način pomogla njihovoj sveobuhvatnoj integraciji.

Ziara je uspela da se upiše na Visoku zdravstvenu školu strukovnih studija u Beogradu. Kao izuzetnu pomoć i dodatan  vetar u leđa za ovo postignuće Visoki komeserijat Ujedinjenih Nacija za izbeglice je pomogao Ziari da postane stipendistkinja DAFI programa.

Stipendija u okviru programa DAFI (Nemačka akademska inicijativa za izbeglice Albert Ajnštajn) – predstavlja program koji daje priliku studentima izbeglicama da pohađaju osnovne akademske studije u zemlji u kojoj su pokrenuli postupak azila. Ova stipendija pokriva troškove administracije i školarine, kao i dodatan džeparac koji ujedno pokriva i vannastavne aktivnosti studenta.

 I šta ćemo sad?!

Srednja i osnovna škola su jedan od lepših i bezbrižnijih perioda života, ali ipak studiranje nosi sopstvene čari. Verujemo da će se naša sagovornica Ziara dobro snaći na fakultetu, ali smo ponovo svesni svih problema sa kojima se može susresti. Prvi kolokvijumi, ispiti i predavanja predstavljaju novinu svim brucošima, ali kroz dobru integraciju i pronalaska kolega s kojima svoje probleme možeš podeliti je na pola puta do rešenja problema.

Zahvaljujući DAFI stipendiji, put do diplome će biti znatno lakši i bezbrižniji. Želimo Ziari, ali i svim drugim studentima srećan početak i uspešan početak još jedne akademske godine.

 „Obrazovanje, to je ono što ostane nakon što zaboravite sve što ste naučili u školi. „

– Albert Ajnštajn.

 Ukoliko ti je ovaj kratak vodič bio poučan, ili želiš da naučiš nešto novo o pravima i obavezama izbeglica, migranata i tražioca azila pogledaj naš sajt koji se bavi ovim pitanjima.

Za više aktivnosti o radu Beogradskog centra za ljudska prava zaprati nas na društvenim mrežama, odnosno isprati naš rad na zvaničnom sajtu.