21.04.2020. godine. Sud pravde Evropske unije je 2. aprila 2020. godine doneo presudu u slučaju Evropska komisija protiv Poljske, Mađarske i Češke Republike (objedinjeni slučajevi, prethodno pokrenuti pojedinačno za sve tri države članice EU). U ovom slučaju, razmatrani su postupci sve tri države koje su svoje nepostupanje po Odlukama o preseljenju[1] kojima je predviđeno preseljenje lica koja su u potrebi za međunarodnom zaštitom u druge države EU.

Poljska, Mađarska i Češka Republika su ovaj potez pravdale pozivanjem na javni poredak i nacionalnu bezbednost u skladu sa članom 72 Osnivačkih ugovora EU. Ove države nisu postupale po obavezama vezanim za preseljenje izbeglica kako je prethodno predviđeno u odlukama, a u cilju rasterećenja Italije i Grčke, koje su podnele najveći teret u masovnom dolasku izbeglica i migranata od 2015. godine.

Naime, države članice EU su po Odlukama o preseljenju trebalo da odrede kvote za prijem lica koja su u potrebi za međunarodnom zaštitom koje bi bila preseljena na njihovu teritoriju. Poljska i Češka Republika su u početku odredile kvote, ali nisu realizovale preseljenje tih lica, dok je Mađarska odbila i da odredi kvote i da primi lica u potrebi za međunarodnom zaštitom na svoju teritoriju. Pošto nisu postupile u skladu sa odlukama, Evropska komisija je pozvala sve tri države članice da u dodatnom roku postupe po odlukama, što one nisu učinile. Iz tog razloga, Evropska komisija se obratila Sudu pravde EU.

Sud pravde EU je našao da su Poljska, Mađarska i Češka Republika postupile suprotno odredbama odluka. Sud je naveo da je obaveza utvrđena Odlukama o preseljenu bezuslovna, te da se države ne mogu oslanjati na postojanje opasnosti po nacionalnu bezbednost ili javni poredak. Sud je, dalje, opovrgao i argument Češke Republike u vezi sa neispravnošću i neefikasnošću mehanizama preseljenja navodeći da navodni izostanak saradnje Italije i Grčke ne čine ovaj postupak neefikasnim i da je neophodno da se to prevaziđe međusobnom saradnjom i uvažavanjem druge strane.

Presuda Suda pravde EU u ovom slučaju daje signal za stvaranje i održavanje zajedničke migracione politike EU. Ona dolazi u trenutku kada se celi svet, pa i EU i njene države članice, nalaze pred velikim izazovima prouzrokovanim pandemijom COVID-19, kada su granice zatvorene ili pred zatvaranjem, i da sa su mnoge države zapale u ozbiljnu krizu a stotine hiljada izbeglica i iregularnih migranata se nalaze „zaglavljeno“ na putu do zemlje odredišta i bez rešenog statusa, bez mogućnosti da se vrate u zemlju porekla.

Komentarišući odluku, ministarska pravde Mađarske Judit Varga nazvala je presudu „diskriminatornom“, dok je u izjavi Vlade Poljske rečeno da odluka Suda „neće imati praktični značaj“. Češki premijer Andrej Babiš izjavio je da Češka neće morati ništa da plati i da neće morati da preuzima migrante, jer pitanje kvota više nije aktuelno, delom zahvaljujući stavu Češke.

[1] Odluke Saveta EU 2015/1601 i 2015/1523, takozvane Odluke o preseljenju (the Relocation Decisions).

Photo: Court of justice, 2015, Edwin van Buuringen (CC by 2.0).