U svakodnevnom radu sa izbeglicama Beogradski centar za ljudska prava posvećuje posebnu pažnju ranjivim grupama, kao što su žene i deca. Jedan od razloga za ranjivost tražiteljki azila i žena izbeglica  vezan je za poteškoće sa kojima se često suočavaju u dokazivanju svojih osnova za priznavanje izbegličkog statusa, jer žene često ne žele da se izjasne da su bile žrtve seksualnog nasilja ili rodno zasnovanog progona, ili nemaju svest da su bile žrtve u svojoj zemlji porekla. Rodno zasnovano nasilje često je posledica nejednakih rodnih odnosa u zemlji porekla i često se koristi kao mehanizam za pretnju od strane muških članova porodice sa kojima žene putuju, ili može biti posledica prisilnih raseljavanja usled sukoba u zemlji porekla.

Tražiteljke azila kao i žene izbeglice, predstavljaju posebno ranjivu grupu migranata zbog pola i rodnih stereotipa, i upravo iz tog razloga, od suštinskog značaja za razvoj i sprovođenje mera i politika azila moraju biti i programi usmereni na zaštitu i osnaživanje žena izbeglica. U tom cilju, države bi trebalo da prepoznaju njihove potrebe i da u svoje politike i programe koji su namenjeni osnaživanju i zaštiti prava žena, uključe i žene tražiteljke azila i žene izbeglice.

Pravnice Beogradskog centra za ljudska prava pripremile su i 10. oktobra 2016. godine predstavili analizu Zakona o azilu kroz rodnu perspektivu. Publikacija pod nazivom Rodna analiza Zakona o azilu – Primena načela rodne ravnopravnosti u sistemu azila u Republici Srbiji, nastala je kao rezultat projekta Izbeglička i migrantska kriza na Zapadnom Balkanu koji Beogradski centar za ljudska prava sprovodi u saradnji sa organizacijom Oxfam i UN Women.

Iako važeći Zakon o azilu, pored načela rodne ravnopravnosti, ne predviđa druge rodno osetljive mere namenjene tražiteljkama azila i ženama izbeglicama, ipak su nadležni organi, pre svega Ministarstvo unutrašnjih poslova – Kancelarija za azil, u par slučajeva u dosadašnjoj praksi prepoznavali elemente rodno zasnovanih zahteva za azil i dodeljivali međunarodnu zaštitu ženama izbeglicama i LBGT osobama. Ipak, do sad Kancelarija za azil nije ni u jednom predmetu dodelila zaštitu isključivo zbog progona na osnovu pola ili roda.

Autorke publikacije dale su i preporuke nadležnim organima u cilju unapređenja zakonskog okvira, koje se odnose kako na komunikaciju sa tražiteljkama azila, tako i na postupak azila i integraciju. Prvenstveno je potrebno voditi računa da se u svakom segmentu procedure azila uzima u obzir rodna usaglašenost prevodilaca, imajući u vidu kulturološke razlike i činjenicu da mnogim tražiteljkama azila neće biti prijatno da pred muškarcima pričaju o svojim iskustvima, naročito kada je u pitanju seksualno i rodno zasnovano nasilje. Takođe, potrebno je obezbediti da se postupak azila, a napočito intervjuisanje, obavlja u atmosferi koja podstile poverenje i promoviše osećanje sigurnosti, kroz omogućavanje da tražioci azila odaberu pol službenika i prevodilaca koji učestvuju u službenim radnjama.

Autorke publikacije smatraju da je potrebno ustanoviti pravila i mehanizme za blagovremeno otkrivanje žrtava seksualnog i rodno zasnovanog nasilja i za njihovo zbrinjavanje i zaštitu, a da takođe treba izbegavati ograničavanje kretanja ženama i devojčicama i promovisati druge alternative ovoj meri. Pored toga, potrebno je obezbediti i stalne smeštajne objekte za žene bez pratnje porodice, kao i za žene sa maloletnom decom, naročito kada su u pitanju žene koje su preživele seksualno i rodno zasnovano nasilje, imajući u vidu da nema dovoljno sigurnih kuća u kojoj bi ove žene mogle da nađu sklonište.

Što se tiče integracije, autorke publikacije smatraju da je potrebno kreirati posebne programe za integraciju žena i devojčica izbeglica, koji treba da vode računa o ranjivosti i specifičnom položaju ove ranjive grupe izbeglica. Politike integracije treba da imaju za cilj njihovo osnaživanje i nezavisnost, kreiranje socijalnih i društvenih uslluga i mera koje će odgovarati njihovim specifičnim potrebama.

Autorke publikacije smatraju da još uvek postoji prostor za unapređenje zakonskog okvira po pitanju rodne ravnopravnosti, što se može realizovati u novom Zakonu o azilu, čije se usvajanje očekuje do kraja 2016. godine. Ono što evidentno nedostaje jesu pravila postupanja i upućivanja u slučaju identifikovanja ranjivih grupa, a posebno žena i devojčica, koja bi nadležni organi trebalo da slede.

Analizu možete da pročitate na: https://www.scribd.com/document/327315703/Rodna-analiza-Zakona-o-azilu-Asylum-Act-Gender-Analysis