Državni savet Grčke, najviši upravni sud u Grčkoj, doneo je presudu 22. septembra 2017. povodom slučaja dva državljanina Sirije čiji su zahtevi za azil ranije odbačeni. Sud je prihvatio stav nižih organa da je Turska sigurna treća zemlja te potvrdio ubrzanu proceduru kao zakonitu.

Presudom je potvrđena legalnost ubrzane procedure na grčkim ostrvima i primene ubrzane procedure i pre donošenja relevantne uredbe vlade, uključivanja EASO tima u proceduri kao i tereta dokazivanja koji je postavljen na tražioca azila u pogledu izuzimanja od takve procedure usled ranjivosti ili spajanja porodice. Sud je takođe podržao nemogućnost saslušanja u žalbenom postupku i prihvatio primenu koncepta sigurne treće zemlje u pogledu Turske.

Sud je svoj stav obrazložio time da je namera zakonodavca, s obzirom na relevantne okolnosti, bila primena ubrzanog postupka na granici bez zahtevanja prethodnog usvajanja ministarske odluke ili odluke Saveta EU da se utvrdi postojanje „masovnog priliva“. Vezano za učešće tzv. EASO eksperata u sprovođenju postupka azila sud je našao da je ovo dozvoljeno izmenjenom EU direktivom o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite koja predviđa da u slučajevima velikog broja zahteva za azil, u određene radnje u postupku mogu biti uključeni službenici iz drugih država članica. Takođe sud je našao da činjenica da su mišljenje EASO eksperta kao i transkript saslušanja napisani na engleskom a ne grčkom jeziku nije uticala na ostvarivanje prava.

Sud je našao da nije prekršeno pravo na efikasni pravni lek činjenicom da tražiocima azila u žalbenom postupku nije dozvoljeno da budu saslušani od strane žalbenog veća. Kao osnov za ovakvu odluku navedeno je da je čl. 14 EU direktive saslušanje predviđeno kao obavezno samo u prvostepenom a ne i žalbenom postupku. Sud se takođe poziva na čl. 47 EU povelje o osnovnim pravima.

Sud je našao da je Izjava EU i Turske „pravno obavezujuća i valjana, međutim pravna posledica njihove primene nije odbijanje zahteva za međunarodnom zaštitom kao što je tvrdio podnosilac predstavke već vraćanje tražilaca azila, čije su zahteve za međunarodnom zaštitom grčke vlasti odbacile ili odbile nakon individualne procene i primene evropskih pravila u oblasti azila i domaćeg zakonodavstva, u Tursku“.

Sud je u svojstvu dokaza cenio pismo stalnog predstavnika Turske pri EU u kom isti ističe da su prava sirijskih izbeglica u Turskoj zagarantovana, pismo stalnog predstavnika Turske u kom se objašnjava položaj nesirijskih državljana, pismo generalnog direktora za migracije i unutrašnje poslove Evropske komisije u kom se navodi da se koncept sigurne treće sigurne zemlje može primeniti u pogledu Turske kao i naknadno pismo da uveravanja Turske ostaju na snazi i nakon neuspelog puča. Kao dokazi su razmatrana i dva pisma UNHCR-a grčkim vlastima o položaju sirijskih izbeglica u Turskoj. Sud je našao da su pisma turskog ambasadora diplomatske garancije od izuzetne dokazne vrednosti. Sud je odbacio zahtev podnosioca predstavke da mu nezakonito nije otkriven sadržaj pisama niti data mogućnost da se o njima izjasni.

U nedavno objavljenoj analizi Univerziteta u Amsterdamu ukazano je na kršenja ljudskih prava lica vraćenih iz Grčke u Tursku. Ovaj dokument kroz analizu 1,013 slučajeva nesirijskih državljana vraćenih u treće zemlje ili zemlje porekla u postupku readmisije nalazi da su te osobe držane u skučenom prostoru bez mogućnosti komunikacije sa advokatima i porodicom, a vrlo često i uz uskraćivanje kontakta sa predstavnicima UNHCR-a. Istraživanje je otkrilo da je podnošenje zahteva za azil u takvim pritvorskim centrima praktično nemoguće te da je od ukupnog broja svega 56 dobilo mogućnost da zatraži azil u Turskoj. U analizi 178 slučajeva vraćenih sirijskih državljana između aprila 2016. i juna 2017. vidi se da su prvo prebacivani u prihvatni centar Düziçi gde su čekali da budu registrovani pod specijalnim režimom privremene zaštite koji važi isključivo za sirijske državljane. Prema istraživanju ovaj prihvatni centar je zapravo pritvorski objekat bez ikakvog osnova u turskom zakonodavstvu. Konačno analiza ukazuje na to da u Turskoj većina sirijskih izbeglica živi u gradovima gde im je pristup tržištu rada ograničen u praksi iako zakon predviđa mogućnost dobijanja radne dozvole nakon šest meseci.

Dublju analizu presude Državnog saveta Grčke objavila je mreža AIDA.